Klasičan televizijski žanr poput kviza može se iskoristiti na mnogo različitih načina, ne samo za zabavu. Zapravo, on je savršen primjer kako se zabava može instrumentalizovati u svrhu edukacije široke publike, njegovanja kulturnog pamćenja, promocije, distribucije i provjere znanja — i, na kraju, čineći ga cool.
U zemlji koju izazivaju korupcija, neefikasnost i politička zavisnost javnog medijskog sektora, i u društvu koje obezvređuje znanje, bez ikakve tradicije kviz-emisija, naša ambicija da stvorimo zabavan i edukativan proizvod ovakve vrste nosi obilježja društveno odgovornog aktivizma. Ono što do sada imamo jeste zanimljiv „koliko-znaš?" medijski hit u kojem naša publika voli učestvovati.